Praktično sve od trenutka otkako je internet postao javno dostupan, postoje i teorije da vas boravak na mreži može učiniti ozbiljno, klinički depresivnim. To nije tvrdnja bez dokaza, jer brojne ankete korisnika internet pokazuju korelaciju između njihovog broja prijavljenih sati surfanja i njihovog naknadnog osjećaja tuge, izolacije i otuđenja. Postoje mišljenja da predug boravak na mreži više nego udvostručuje šanse osobe da bude depresivna; dok postoje i mišljenja da internet možda nije toliko okidačdepresije koliko je njegovo utočište.
Druženje na mreži vas čini izoliranim i utiče na nivo stresa
Kada se komunicira lično, cijela interakcija je isprekidana neverbalnim znakovima koji mogu potpuno nadmašiti značenje riječi u njoj. Kada nemate sagovornika ispred sebe, imate samo svoje filtere kroz koje možete tumačiti jezik. Vaši unutrašnji filteri zavise od vašeg trenutnog raspoloženja; stoga se semantički dvosmislena fraza poput “ne hvala” koju dobijete porukom naprimjer nakon posebno teškog radnog dana, interpretira kao zlobno i cinično odbijanje, umjesto – a možda i kako je to bila namjera – pukog pristojnog odbijanja.
Postoje studije koje pokazuju da gomila prijatelja na Facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži, može uticati na količinu stresa.
Što je veći broj vaših prijatelja, kažu studije, veća je vjerovatnoća da ćete biti zaokupljeni objavljivanjem društveno prihvatljivih aspekata vaše ličnosti za internetsku javnost, što samo pogoršava probleme s vašim odnosima u stvarnom životu. Krajnji utjecaj internetskih stranica društvenih medija: stres zbog održavanja prijatelja na mreži sprječava vas da stvarate i održavate stvarna prijateljstva.
Podstiče multitasking, što smanjuje vašu sposobnost za obavljanje zadataka
Internet je dao svojim korisnicima nevjerovatno lahku mogućnost da prelaze između zadataka, predmeta i ideja u roku od nekoliko sekundi. Budući da nema čekanja, ove skokove pravimo često – zaista često – otprilike svake dvije minute. Ovakvim pristupom, iako postoji želja za rješavanje više zadataka paralelno, ustvari ne rješavamo ništa.
Umjesto praktičnog rješavanja zadataka, ustvari bivamo uhvaćeni u neprestani mentalni zastoj između prekidanja i ponovnog pokretanja. I tako, s obzirom na to da su jasna sjećanja na pojedinačne događaje nedostižna na internetu, mozak to pokušava kompenzirati mutnim, višestrukim sjećanjima na sve što se dogodilo. Multi-tasking u ovom smislu može smanjiti nečiju sposobnost obraćanja pažnje, a zauzvrat smanjuje našu sposobnost kritičkog razmišljanja i rješavanja problema. Istraživanja su pokazala da nakon nekog vremena vaša sposobnost prisjećanja na uspomene počinje da se pogoršava, zajedno s vašim IQ. Što više obavljate više zadataka, kognitivno oštećenje postaje veće i teže ćete se oporaviti. A ako se ove navike počnu u djetinjstvu, povećava se rizik od razvoja poremećaja nedostatka pažnje, kao i mnogih drugih problema u ponašanju.
