Dok se sva politička i medijska pažnja usmjerava na otkaze u JP „Komunalno“ Mostar, brojni problemi koji godinama opterećuju odnose Bošnjaka i Hrvata, rad gradskih institucija i svakodnevni život građana ostaju bez konačnog odgovora.
Jesu li nakon otkaza za 22 radnika JP „Komunalno“ Mostar riješeni svi problemi ovog grada i Hercegovine?
Prema obrazloženju Uprave preduzeća, radnici su sankcionisani zbog težih povreda radnih obaveza. S druge strane, otpušteni radnici, sindikat i dio javnosti upozoravaju da su svi radnici koji su dobili otkaz Bošnjaci te izražavaju sumnju da se iza disciplinskih postupaka krije nacionalna i politička diskriminacija.
Slučaj, međutim, nije završen. Kantonalna inspekcija rada utvrdila je nepravilnosti u disciplinskom postupku i naložila poništavanje otkaza, povratak radnika te ponovno provođenje postupka. Time je potvrđeno da ni pitanje 22 radnika, koje je gotovo potpuno preuzelo javni prostor, još nije pravno razriješeno.
Ali čak i kada bi ovaj slučaj sutra bio završen, ostaje mnogo važnije pitanje: šta je sa svim drugim problemima zbog kojih se odnosi u Mostaru i Hercegovini zaoštravaju već godinama?
HNK, Lakišića harem i „Mevlana“
Spor oko izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u centralnoj gradskoj zoni odavno nije samo pitanje kulture, arhitekture ili urbanizma. Postao je jedno od glavnih političkih i identitetskih pitanja u Mostaru.
Predstavnici Grada Mostara i Hrvatskog narodnog kazališta osporavaju tvrdnje da se lokacija na kojoj se gradi Kazalište u službenim i imovinskim dokumentima vodila kao Lakišića harem. Islamska zajednica, s druge strane, tvrdi da je riječ o historijski poznatom lokalitetu Lakišića harema, osporava način izgradnje Kazališta i zagovara izgradnju Interkulturnog centra „Mevlana“. Grad je poručio da takav projekt nije predviđen važećom prostorno-planskom dokumentacijom.
Godinama slušamo potpuno suprotstavljene tvrdnje, gledamo saopćenja, proteste, postavljanje i uklanjanje tabli, političke optužbe i pozivanje na historijske dokumente. Ipak, javnosti još nije ponuđeno rješenje koje bi bilo zasnovano na potpunoj dokumentaciji, pravosnažnim odlukama i dijalogu prihvatljivom za obje zajednice.
Je li taj problem riješen otkazom za 22 radnika Komunalnog?
Nije.
Liska: harem, park ili prostor trajnog političkog sukoba?
Poseban problem predstavlja lokalitet poznat kao Liska harem, odnosno Liska park. Sporovi se vode o njegovom nazivu, karakteru, načinu uređenja, ograđivanju, videonadzoru i budućem korištenju.
Jedni insistiraju da je riječ o haremu i mjestu ukopa koje mora biti zaštićeno i ograđeno. Drugi ga vide kao gradsku zelenu površinu i park. Istovremeno se postavlja pitanje ko je sve ukopan na toj lokaciji, kako osigurati dostojanstvo svih žrtava i kako spriječiti skrnavljenje mezarja i grobnih mjesta.
Nakon posljednjih incidenata ponovo su zatraženi ograđivanje, uređenje i videonadzor prostora, dok je u javnosti navedeno da su na toj lokaciji ukopavane osobe različitih nacionalnosti.
Ni ovaj problem nije nastao jučer. Godinama se koristi za politička nadmetanja, a rješenje koje bi istovremeno poštovalo mrtve, njihove porodice i potrebe grada još nije provedeno.
Je li i Liska riješena otkazom radnicima Komunalnog?
Nije.
Urbanizam, katastar i spor dvije elektroprivrede
Mostar je tokom 2026. godine dobio još jedan ozbiljan institucionalni spor. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine objavila je da je postupanjem gradske službe za katastar izvršena promjena nosioca prava nad određenim nekretninama s Hidroelektrana na Neretvi na Elektroprivredu HZ HB, navodeći da nije učestvovala kao stranka u postupku.
Elektroprivreda HZ HB odgovorila je da su promjene provedene na osnovu rješenja nadležnih organa i presude Kantonalnog suda te da se odnose na nekretnine koje čine objekat Hidroelektrane Mostar s pripadajućom infrastrukturom.
Ko je odgovoran? Je li postupak proveden potpuno zakonito? Zašto jedna javna elektroprivreda tvrdi da nije ni učestvovala u postupku u kojem se odlučivalo o imovini koju smatra svojom? Hoće li javnost dobiti uvid u kompletnu dokumentaciju?
Ni taj problem nije riješen.
Požar na deponiji i grad zatrpan smećem
Požar na deponiji Uborak pokazao je koliko je komunalni sistem Mostara ranjiv. Građani su bili izloženi dimu i zagađenom zraku, dok su se stotine tona otpada zadržavale na gradskim ulicama zbog problema s odvozom i pronalaskom odgovarajuće lokacije za deponiranje.
Aktivisti su upozoravali da se na probleme deponije ukazuje godinama, dok su nadležni priznavali da prikupljanje i odvoz otpada predstavljaju veliki tehnički i logistički izazov.
Umjesto jasnog odgovora ko je odgovoran za stanje deponije, ko je morao spriječiti požar, koliko će koštati sanacija i gdje će Mostar dugoročno odlagati otpad, javna rasprava ponovo je svedena na međunacionalni sukob i otpuštanje radnika.
Jesu li nestali dim, otpad, dugovi i organizacijski problemi preduzeća zato što su 22 čovjeka ostala bez posla?
Nisu.
Zašto jedni problemi zaustavljaju Vladu HNK, a drugi ne?
Problemi iz Mostara sve češće se prenose i na rad Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona. Kada politički predstavnici procijene da je neko pitanje dovoljno važno, ono postaje problem kantonalne koalicije, razlog za međusobne optužbe i potencijalnu blokadu institucija.
Zato građani drugih dijelova kantona imaju pravo postaviti pitanje: prema kojim kriterijima se bira koji će problem postati problem cijele Vlade HNK?
Bošnjaci Stoca godinama upozoravaju na nedostatak prostora za ukop i probleme oko izgradnje novog harema. Postupci izdavanja, a potom osporavanja dozvola pretvorili su osnovno komunalno i ljudsko pitanje u dugogodišnji politički spor.
U Čapljini je dio građana protestovao zbog postavljanja kućnih brojeva s grbom grada koji smatraju neustavnim i diskriminirajućim. Grad Čapljina, s druge strane, projekat je predstavljao kao modernizaciju adresnog sistema, navodeći da pločice sadrže grb grada i naziv naseljenog mjesta.
Zašto ova pitanja nisu proizvela jednaku institucionalnu hitnost? Zašto se zbog njih nisu prekidale sjednice, sazivali sastanci koalicionih partnera i tražili rokovi za rješavanje?
Jesu li građani Stoca i Čapljine manje važni od političkih sukoba u centru Mostara?
Radnici ne smiju postati zamjena za odgovornost institucija
U slučaju 22 radnika treba utvrditi pojedinačnu odgovornost svakog čovjeka. Ako je neko počinio težu povredu radne obaveze, to mora biti dokazano u zakonitom, transparentnom i nepristrasnom postupku. Ako postupak nije bio zakonit ili je neko kažnjen zbog nacionalne pripadnosti, odgovorni za takvo postupanje također moraju snositi posljedice.
Ali nijedna od te dvije mogućnosti ne daje političarima pravo da 22 radnika pretvore u zamjenu za sve neriješene probleme Mostara.
Otkazi nisu riješili pitanje Kazališta i „Mevlane“. Nisu riješili status Liske. Nisu objasnili postupanje katastra. Nisu ugasili probleme deponije. Nisu uklonili smeće s ulica. Nisu riješili prostor za ukop u Stocu niti nezadovoljstvo građana Čapljine.
Samo su privremeno potisnuli sve druge teme.
Mostaru nije potrebna nova podjela na 22 Bošnjaka i neku drugu grupu radnika. Potrebne su zakonite institucije, ista pravila za sve, potpuna dokumentacija dostupna javnosti i odgovornost onih koji donose odluke.
Zato pitanje nije samo jesu li otkazi bili zakoniti.
Pitanje je kako smo došli do toga da se nakon godina nagomilanih političkih, komunalnih, urbanističkih i međunacionalnih problema javnosti pokušava predstaviti da je glavni problem Mostara riješen onda kada su 22 radnika ostala bez posla.
Nije riješen nijedan od prethodnih problema. Samo je otvoren još jedan.
