Uklanjanje spomenika na nekadašnjem stadionu FK Velež Mostar nije samo tehničko ili infrastrukturno pitanje. To je čin koji duboko zadire u kolektivno pamćenje grada Mostara, u historiju sporta i u identitet jednog kluba koji je decenijama bio simbol zajedništva, antifašizma i multietničnosti.
Posebno zabrinjava činjenica da se ovim povodom još uvijek nije oglasio Nermin Nikšić, premijer Federacije Bosne i Hercegovine, koji se godinama javno deklarira kao navijač Veleža. Njegova šutnja, u trenutku kada se brišu tragovi prošlosti jednog kluba i jednog stadiona, ostavlja gorak utisak – ne samo među navijačima, već i među svim građanima kojima je Mostar više od podijeljenog grada.
Istovremeno, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dodijelila je sredstva za rekonstrukciju stadiona Stadion Pod Bijelim Brijegom. Stadiona koji je decenijama bio dom FK Velež, mjesto na kojem su igrali fudbaleri svih vjera i nacija, mjesto koje je bilo sportsko i društveno središte Mostara. Danas je taj isti stadion, bez ikakve stvarne javne rasprave, dat na korištenje FK Zrinjski Mostar na period od 99 godina.
Ovdje se ne radi o rivalstvu klubova, niti o negiranju prava bilo kome da koristi sportske objekte. Radi se o selektivnom odnosu prema historiji, o ignorisanju činjenice da je Velež bio i ostao simbol grada koji je znao živjeti zajedno. Spomenik koji je uklonjen nije predstavljao podjelu – on je podsjećao na vrijeme kada su Mostarci navijali zajedno i kada je sport bio iznad politike.
Zato je legitimno pitanje: zašto premijeru Federacije treba nekoliko dana da se oglasi – ako će se uopće oglasiti? Da li je tišina politički komforna, ali moralno neprihvatljiva? Da li je lakše šutjeti nego jasno reći da se historija ne smije brisati, bez obzira na to ko trenutno upravlja stadionom?
Navijači Veleža, ali i svi oni kojima je stalo do istine i dostojanstva, ne traže senzacionalizam. Traže stav. Traže da se premijer koji se predstavlja kao navijač Veleža ponaša u skladu s tim, makar jednom rečenicom kojom će osuditi brisanje sportskog i antifašističkog naslijeđa Mostara.
Jer šutnja, u ovakvim trenucima, nikada nije neutralna. Ona uvijek znači – stranu.
