Na današnji dan, 01. aprila 1981. godine registrovana je prva i najstarija navijačka grupa u Bosni i Hercegovini. Veležovi najvjerniji pratioci, Red Army.
Upravo na ovaj dan, prije 43 godine, Velež je na svome terenu igrao polufinale Kupa maršala Tita protiv Budućnosti i na kraju slavio prolaz u finale pobjedom 2:1. Oba gola dao je Vahid Halilhodžić. Tada su se navijači odlučili malo bolje organizovati, kako bi što više RAje putovalo u Beograd na finalnu utakmicu protiv Željezničara. Bilo je to drugo finale Veleža u Kupu, nakon 1958. godine, kada je Crvena zvezda bila bolja rezultatom 4:0.
Prvo ime navijača bilo je Crveni Šejtani. Karavane autobusa, automobila i dva specijalna voza za Beograd dovelo je oko 10.000 Mostaraca na finalnu utakmicu. Na kraju, Velež je slavio rezultatom 3:2, sa dva gola Vahida Halilhodžića, a treći je dodao Okuka. Za Željezničar je oba gola sa penala dao Mehmed Meša Baždarević.
Fudbal se igra zbog navijača, a klub kakav je Velež nosi ozbiljnu socijalnu misiju, ideju slobode i jednakosti, civilizacijsko opredjeljenje antifašizma, progresa, kozmopolitizma, tolerancije, bratstva i zajedništva. Kao i uvijek, vjerno uz svoj Klub, Crvena Armija njegovala je sve ove vrijednosti i u društvu zatrovanom ekstremizmom i isključivošću jedna je od rijetkih navijačkih grupa koja okuplja ljude svih nacionalnih, etničkih, religijskih i bilo kojih drugih identiteta.
Nebrojeno puta su Veležovi igrači na krilima Crvene Armije stizali do pobjede, a atmosfera na stadionu Rođeni i prepoznatljivi HUK sa tribina nešto je čime se sa punim pravom mogu ponositi, ali i nešto sa čime se ne može pohvaliti svaki klub.
U 43. godine svoga postojanja, osim fantastične podrške na domaćem terenu, ističu se i historijska gostovanja Red Army-ja na splitskom Poljudu, Slobodi na Tušnju, sarajevskoj Grbavici, Koševu, i one svima drage finalne utakmice Kupa Maršala Tita u Beogradu na stadionu JNA, kao i zeničkom Bilinom Polju u finalima Kupa Bosne i Hercegovine. U svim tim i brojnim drugim utakmicama, Rođeni su uvijek imali glasnu i bezrezervnu podršku sa tribina, a igrači su znali da je Red Army tu sa njima. Da ih pjesmom nosi do pobjede i da im, kada zatreba, čuva leđa.
(fkvelez)
