U Mostaru je, izgleda, postalo normalno da gradonačelnik javno izjavi kako iz gradskog preduzeća „curi novac“, a da nakon toga – ne reaguje gotovo niko. Kada Mario Kordić iznese tvrdnju da je iz Komunalnog d.o.o. Mostar nestalo skoro dva miliona maraka, logično je pitanje: ko je odgovoran i zašto institucije šute?
Prvo pitanje ide direktoru. Ako gradonačelnik govori o ozbiljnim finansijskim nepravilnostima, zašto direktor Rašid Hadžović nije odmah izašao pred javnost sa jasnim podacima, demantijem ili objašnjenjem? Šutnja u ovakvim situacijama ne djeluje kao odbrana – već kao priznanje nemoći ili nezainteresovanosti.
Drugo, gdje je Nadzorni odbor? Njihova zakonska obaveza je praćenje poslovanja, kontrola trošenja javnog novca i reagovanje na svaku sumnju u nezakonitosti. Ako novac “curi”, onda je ili nadzor zakazao ili je svjesno zažmirio.
Treće i najvažnije pitanje: zašto Tužilaštvo šuti? Kada najviši gradski zvaničnik javno govori o milionskim gubicima i ne zna gdje su pare završile, to nije politička izjava – to je osnov za hitno postupanje institucija. U svakoj uređenoj državi, ovakve riječi bi automatski pokrenule istražne radnje.
Građane Mostara, razumljivo, najviše zanima hoće li smeće biti odvezeno, hoće li grad biti čist i hoće li usluge funkcionisati. Ali institucije ne bi smjelo zanimati samo smeće – njih mora zanimati gdje nestaje javni novac.
Jer problem Mostara nije samo prljav grad. Problem je sistem u kojem milioni mogu “iscuriti”, a da odgovorni ostanu tihi, a nadležni – nijemi.
