Izlazak SDA iz vlasti u Mostaru na prvu zvuči kao politički potres. U stvarnosti, riječ je više o promjeni percepcije nego o stvarnom gubitku moći.
Jer, kada se stvari ogole do kraja, postavlja se jednostavno pitanje: šta SDA zaista gubi?
Prije svega, gubi poziciju predsjednika Gradskog vijeća. Funkcija koju trenutno obnaša Đani Rahimić nije bez značaja, ona nosi određenu političku težinu, kontrolu procesa i vidljivost u javnosti. Međutim, problem za sve ostale počinje upravo tu. Jer, koliko god se govorilo o alternativama, realnost je da na političkoj sceni Mostara gotovo da ne postoji kadar izvan SDA koji može preuzeti tu funkciju sa potrebnim autoritetom i podrškom.
Dvojac iz NES-a, kao i Sanjin Hadžiomerović iz SDP-a, objektivno nemaju ni političku težinu ni kapacitet da nose tu poziciju. I to nije stvar ličnih kvaliteta, nego političke realnosti u Mostaru.
S druge strane, kada je riječ o stvarnoj moći – javnim preduzećima i upravljačkim strukturama – tu SDA praktično nema šta izgubiti. Direktorske pozicije su većinom u rukama HDZ-a. Čak i u preduzećima gdje postoji izuzetak, poput Deponije, HDZ nije ni pokušao preuzeti kontrolu, nego je dio upravljačkih pozicija prepustio HRS-u. Ostala preduzeća su jasno kadrovski definisana.
Bošnjački kadar je prisutan u Vodovodu, MoParking-u i JP Aerodrom Mostar, ali te pozicije niti nose presudan politički utjecaj, niti su podložne jednostavnim političkim promjenama. Ukratko – sistem je već podijeljen i stabilizovan po nacionalnom ključu.
Isto važi i za škole i javne ustanove. Školski odbori i upravljačke strukture funkcionišu po principu podjele gdje svako “drži svoje”, bez stvarnog zadiranja u tuđi prostor.
Zato je iluzija govoriti o velikim gubicima SDA u operativnom smislu. Ono što se gubi jeste politički okvir – mjesto za stolom, percepcija utjecaja i mogućnost direktnog pregovaranja sa HDZ-om.
Ali onda dolazimo do ključnog pitanja: ko zapravo preuzima odgovornost?
Koalicija “Grade Moj” i Trojka, suočavaju se sa ozbiljnim problemom – nedostatkom ljudi koji mogu nositi sistem. Nije problem formirati većinu na papiru. Problem je upravljati gradom.
Bez jakih kadrova, svaka nova većina bila bi krhka, nestabilna i u potpunosti zavisna od HDZ-a. U takvom odnosu, SDA ne bi bila izbačena iz igre, samo bi bila premještena u ulogu opozicije koja čeka grešku.
Zato se cijela priča ne svodi na to da li SDA izlazi iz vlasti, nego da li iko drugi zaista može i smije preuzeti vlast u Mostaru.
Jer u ovom trenutku, mnogo je lakše kritikovati nego upravljati.
