Rašid Hadžović, nekadašnji ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK iz reda SDA, a danas kandidat NES-a za Skupštinu HNK, u posljednjoj objavi poručio je kako je napustio SDA jer se ne slaže sa sadašnjom politikom koja se vodi u Mostaru i Hercegovini. Posebno je upozorio da je „Herceg-Bosna na pragu“, uz poruku da „Hercegovina nije plijen“ i da Bošnjaci ne smiju biti samo partneri u vlasti bez stvarnog političkog odlučivanja.
Međutim, ovakve poruke neminovno otvaraju pitanje Hadžovićevog vlastitog političkog djelovanja u periodu kada je bio dio vlasti i kada je, kao ministar, imao mogućnost neposredno utjecati na raspodjelu budžetskog novca.
Naime, upravo je tokom Hadžovićevog mandata u Ministarstvu obrazovanja HNK postojala praksa budžetskog finansiranja Radiotelevizije Herceg-Bosne. Posebnu pažnju javnosti privukla je 2020. godina, kada je za RTV Herceg-Bosne bilo predviđeno i realizirano 220.000 KM.
Federalni revizori tada su utvrdili da je ovaj transfer realiziran u mjesečnim tranšama, ali bez odluke Vlade HNK, iako je Zakon o izvršavanju Budžeta predviđao realizaciju po odluci Vlade. Revizija je dodatno ukazala da nije bila definirana namjena korištenja sredstava, niti su pisanim aktom bila uređena međusobna prava i obaveze, zbog čega nisu bili stvoreni odgovarajući uslovi za izvještavanje i nadzor nad utroškom novca.
Dakle, nije riječ samo o jednoj današnjoj političkoj izjavi i jednom izdvojenom događaju. Finansiranje RTV Herceg-Bosne iz resora obrazovanja bilo je praksa tokom Hadžovićevog ministarskog mandata, dok danas upravo Hadžović upozorava na politički koncept Herceg-Bosne i poručuje kako neće prihvatiti da Hercegovina postane „privatna svojina“ bilo kojeg naroda ili političke stranke.
Promijeniti politički stav svakako je legitimno. Međutim, jednako je legitimno postaviti pitanje političke dosljednosti: ako je danas „Herceg-Bosna na pragu“, kako tvrdi Hadžović, gdje su bila ovakva upozorenja dok je kao ministar iz budžeta svog resora finansirao RTV Herceg-Bosne?
Hadžović bi zato, uz današnje poruke o odbrani političkih prava Bošnjaka u Hercegovini, javnosti trebao ponuditi i odgovor na jednostavno pitanje – šta se promijenilo između vremena kada je kao SDA-ov ministar učestvovao u takvoj politici i vremena kada je, kao kandidat NES-a, protiv nje počeo javno ustajati?
