Počeli su. Prvo općinski odbori, zatim gradski, a sada i kantonalni odbori Stranka demokratske akcije jedan za drugim predlažu Bakira Izetbegovića kao kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na prvi pogled, riječ je o demokratskom procesu unutar stranke, niži nivoi predlažu kandidata, odluke dolaze „iz baze“, a stranačka infrastruktura djeluje jedinstveno i organizovano. Takav pristup bi, barem formalno, mogao biti i za pohvalu.
Međutim, stvari iza kulisa nisu baš tako demokratske kako izgledaju na papiru.
Postavlja se logično pitanje: kako je moguće da najjača bošnjačka stranka već gotovo dvadeset godina nije uspjela iznjedriti nijedno drugo ozbiljno ime za kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH? Čak i kada se spominje Šefik Džaferović, mnogi smatraju da je njegov mandat bio više čuvanje političke pozicije do povratka Bakira Izetbegovića nego stvarni pokušaj generacijske ili političke promjene unutar SDA.
Članovima SDA to očigledno nije sporno. Godinama je u stranci stvarana atmosfera u kojoj je gotovo nezamislivo da kandidat za najvažniju bošnjačku političku funkciju bude bilo ko drugi osim Bakira Izetbegovića. Oni koji se s tim nisu slagali, vremenom su napuštali SDA i osnivali vlastite političke projekteod Elmedina Konakovića, preko Šemsudina Mehmedovića, do Semir Efendića i drugih. Oni koji su ostali uglavnom su nastavili slijediti politiku i autoritet Bakira Izetbegovića bez ozbiljnog unutarstranačkog otpora.
Zato danas dolazimo do apsurdne situacije da SDA, uprkos ogromnoj infrastrukturi, iskustvu i političkoj snazi, nema ni jednog kandidata koji bi makar simbolično mogao ući u unutarstranačku utrku. Nema imena koje bi jedan gradski ili kantonalni odbor predložio kao alternativu. Nema pluralizma mišljenja ni političkog takmičenja unutar same stranke.
Istovremeno, SDA je godinama uspješno gradila snažnu armiju političkih boraca i botova na društvenim mrežama, koje danas predvode ljudi poput Faruk Kapidžić, Haris Zahiragić i drugi, čiji je primarni zadatak odbrana politike Bakira Izetbegovića i napad na političke protivnike.
Ono što posebno zabrinjava dio bošnjačke javnosti jeste činjenica da mnogi intelektualci, društvene elite, pa čak i dijelovi vjerskih i nacionalnih zajednica, u svemu tome ne vide problem. Naprotiv, ovakav model političkog ponašanja prihvata se kao potpuno normalan, bez ozbiljne rasprave o potrebi pluralizma i demokratizacije unutar najjače bošnjačke stranke.
Naravno, postoji i veliki broj Bošnjaka koji smatraju da je vrijeme za novu političku generaciju i drugačiji pristup. Upravo zato će naredni izbori pokazati da li će Bakir Izetbegović ponovo uspjeti okupiti većinu bošnjačkog biračkog tijela ili će građani odlučiti dati povjerenje nekom novom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
