Predsjednik SDA Bakir Izetbegović ponovo je otvorio jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u Hercegovini – položaj Bošnjaka u Mostaru, Stocu i Čapljini.
Nakon sastanka sa rukovodstvom Kantonalnog odbora SDA HNK i Regionalnog odbora SDA Istočna Hercegovina u Mostaru, iz SDA je saopćeno da se Bošnjaci u ova tri grada suočavaju sa sistemskom diskriminacijom, posebno kada je riječ o zastupljenosti u institucijama, obrazovanju, prostornom planiranju i ostvarivanju drugih prava.
Radi se o veoma ozbiljnoj političkoj ocjeni koja ne bi smjela završiti samo na saopćenju nakon stranačkog sastanka.
Ako postoji sistemska diskriminacija, onda se ona mora pokazati konkretnim podacima – koliko je Bošnjaka zaposleno u gradskim upravama, javnim ustanovama i preduzećima, kakva je struktura rukovodećih pozicija, kako se donose odluke u oblasti urbanizma i prostornog planiranja, te postoje li primjeri u kojima građani zbog nacionalne pripadnosti nemaju jednak pristup pravima i institucijama.
Posebno je zanimljivo što Izetbegović Mostar, Stolac i Čapljinu stavlja u isti politički kontekst. Položaj Bošnjaka u svakom od ova tri grada ima svoje specifičnosti i upravo zbog toga bi javnosti trebalo ponuditi činjenice za svaki grad pojedinačno.
U Mostaru se posljednjih mjeseci pitanje nacionalne zastupljenosti dodatno zaoštrilo nakon slučaja otpuštanja 22 radnika Komunalnog. Izetbegović je još u julu tvrdio da se u mostarskim institucijama i javnim preduzećima godinama mijenja nacionalna struktura zaposlenih, navodeći da na mjesta Bošnjaka koji odlaze u penziju dolaze Hrvati. Kao rješenje tada je zagovarao zakon kojim bi se osigurala proporcionalna zastupljenost u institucijama.
U Stocu se odnosi između političkih predstavnika Bošnjaka i lokalne vlasti već godinama lome na pitanjima zapošljavanja, obrazovanja, prostora i zastupljenosti u institucijama. Čapljina se sada također izričito nalazi među gradovima za koje predsjednik SDA tvrdi da postoje problemi sistemske prirode.
Ali upravo zbog težine termina „sistemska diskriminacija“, politička poruka mora biti praćena konkretnim političkim i pravnim djelovanjem.
Iz SDA je nakon sastanka najavljeno da se razgovaralo o „konkretnim političkim i institucionalnim odgovorima“, ali javnosti za sada nije detaljno objašnjeno šta će ti odgovori podrazumijevati.
Hoće li SDA tražiti podatke o nacionalnoj strukturi zaposlenih u institucijama? Hoće li insistirati na primjeni ustavnog principa proporcionalne zastupljenosti? Hoće li pojedinačne slučajeve diskriminacije uputiti nadležnim sudovima, ombudsmenima i drugim institucijama? Hoće li tražiti izmjene zakona? Ili će pitanje položaja Bošnjaka u Hercegovini ponovo ostati prvenstveno tema političkih govora?
To su pitanja na koja javnost, a prije svega Bošnjaci Mostara, Stoca i Čapljine, imaju pravo dobiti odgovor.
S druge strane, ozbiljnost ovakvih tvrdnji zahtijeva da se čuje i druga strana. U medijskim izvještajima o posljednjem sastanku nisu predstavljena očitovanja lokalnih vlasti Mostara, Stoca i Čapljine o navodima SDA. Dio medija iz Hercegovine već je osporio Izetbegovićeve tvrdnje, navodeći da uz njih nisu predstavljeni konkretni dokazi.
Zato bi upravo objavljivanje preciznih podataka bilo najbolji način da se ova tema izvuče iz prostora međustranačkih prepucavanja.
Ako podaci potvrđuju da jedan narod, suprotno njegovom udjelu i ustavnim principima, kontinuirano ostaje izvan institucija, rukovodećih mjesta ili procesa donošenja odluka, onda država i nadležni nivoi vlasti moraju reagovati.
Ako podaci to ne potvrđuju, onda političari također imaju obavezu da ne koriste izraz „sistemska diskriminacija“ bez čvrstog uporišta.
Hercegovini najmanje treba još jedna velika nacionalna tema koja će mjesecima proizvoditi saopćenja i političke sukobe, a da na kraju građani ne dobiju ni podatke ni rješenja.
Izetbegović je otvorio ozbiljno pitanje. Sada bi SDA trebala napraviti sljedeći korak – pred javnost iznijeti konkretne brojke, konkretne slučajeve i konkretan plan djelovanja za Mostar, Stolac i Čapljinu.
Tek tada će se moći jasno odgovoriti na pitanje jesu li posljednje poruke iz Mostara političko upozorenje pred izbore ili upozorenje na stvarni institucionalni problem koji se godinama zanemaruje.
