Početak akademske godine nije samo raspored novih predavanja i starih planova. To je trenutak kada se, u tišini učionica koje tek čekaju studente, treba postaviti pitanje koje ne da mira: “Ima li Univerzitet budućnost ako nastavi hodati istim putem, dok se svijet oko njega mijenja brže nego ikada?
Znam da će mnogi kolege profesori ustati protiv ovakvog pitanja, posebno oni koji nikada nisu osjetili dah realnog sektora, niti su zaposlili kadrove koje obrazuju. Njima je sigurnost u poznatom važnija od hrabrosti da se zakorači u novo. Strah od gubitka položaja i nespremnost da se suoče s tržištem rada učinili su ih čuvarima prošlosti, a ne graditeljima budućnosti. Ali vrijeme ne čeka. Ako univerzitet uskoro ne promijeni sebe, bojim se da će izgubiti i smisao i svrhu. Ovo nije pitanje samo Bosne i Hercegovine, ovo je pitanje univerziteta širom svijeta, jer znanje koje se ne mijenja zajedno s vremenom, osuđeno je da postane mrtvo slovo na papiru.
Naime, Univerzitet je stoljećima bio svjetionik i mjesto gdje se učilo kako misliti, kako tražiti, kako razlučiti suštinu od privida. Studenti su prolazili kroz knjige, učili metode, gradili naviku da traže odgovore u trudu i strpljenju. Znanje je bilo putovanje, a univerzitet vodič. Danas, u vremenu kada umjetna inteligencija pretražuje, analizira i nudi rješenja brže nego što profesor izgovori rečenicu, postavlja se pitanje: da li univerzitet još uvijek vodi ili samo zaostaje? Da li su studenti koji završe današnji fakultet zaista spremni za rad u realnom svijetu, gdje se odluke donose u sekundama, a informacije se mijenjaju brže od nastavnih planova? Ako oni godine provedu učeći teoriju, dok praksa prolazi pored njih, šta je to što oni nose sa sobom kada izađu kroz vrata univerziteta? Kakva je svrha seminarskih radova, kada ih studenti danas napišu za manje od minute uz pomoć AI alata? Da li to znači da će generacije odrastati u uvjerenju da je znanje prečica, ili da univerzitet mora redefinisati šta istraživanje uopće znači? Šta je smisao predavanja na kojem profesor govori, a studenti istovremeno provjeravaju svaku njegovu rečenicu, dopunjavaju je, pa čak i osporavaju podacima koje pronađu u sekundi? Ako profesor više nije izvor istine, kakva je onda njegova uloga, da ponavlja ono što svi već znaju ili da uči mlade kako da razlikuju istinu od privida? Primjera ima bezbroj.
U medicini studenti slušaju predavanja o metodama koje su već prevaziđene, dok svijet govori o digitalnim blizancima, personaliziranoj medicini, umjetnoj inteligenciji u dijagnostici. U ekonomiji se uče modeli industrijskog doba, dok tržišta već odavno žive kroz kriptovalute, algoritamsku trgovinu i ekonomiju platformi.
U inženjeringu se još uvijek crtaju šrafovi na papiru, dok se industrija oslanja na 3D printanje, simulacije i digitalne tvornice.
A pogledajmo svijet izvan univerziteta. Google je počeo kao običan pretraživač, alat da da smisao haosu interneta kroz svoj PageRank. Danas je postao globalna infrastruktura koja oblikuje ekonomiju, komunikaciju i znanje. Amazon je nastao kao online knjižara. Danas je temelj digitalne ekonomije – trgovina, logistika, cloud, umjetna inteligencija. Netflix je bio videoteka koja je poštom slala DVD-ove. Danas proizvodi filmove, serije i diktira kulturu gledanja u cijelom svijetu.
Oni su se mijenjali, jer su razumjeli da onaj ko ne mijenja sebe, biva promijenjen od drugih. A univerzitet? On i dalje uči kako prelistavati katalog knjiga, dok studenti već žive u vremenu u kojem znanje traži njih.
I zato se moramo pitati: da li univerzitet danas stvara budućnost, ili samo čuva prošlost? Da li je i dalje svjetionik ili je postao muzejski eksponat, svjedok nekadašnje slave?
Treba biti realan i priznati da znanje danas nije teško pronaći. Težak je put od znanja do mudrosti. Ako univerzitet zaboravi da mu je smisao upravo u tome, onda će, uprkos tradiciji i zidovima, izgubiti ono zbog čega je nastao. Ako se ne promijene način studiranja i kurikulumi, univerzitet će postati hram bez vjernika, knjiga bez čitaoca, znanje bez smisla, odnosno tiha biblioteka u kojoj je budućnost već prošla poručio je Almir Badnjević
