Mostar već dugo ima tužnu i opasnu tradiciju – tradiciju uklanjanja spomenika. To nije niz izolovanih incidenata, niti splet nesretnih okolnosti. To je obrazac ponašanja prema vlastitoj prošlosti, selektivan, politički i bez ikakvih posljedica.
U ovom gradu je srušen Stari most – simbol Mostara i simbol zajedničkog života. Iako je obnovljen, njegova sudbina ostaje trajni podsjetnik na to koliko je lako uništiti ono što povezuje, a koliko je teško vratiti povjerenje. Nakon toga su godinama na udaru bili spomenici borcima Armije Bosne i Hercegovine – rušeni, skrnavljeni, ostavljeni da leže u tišini bez odgovornih i bez kazni.
Partizansko groblje, jedno od najznačajnijih antifašističkih spomen-obilježja u Evropi, već više od tri decenije sistematski se uništava. Svaki napad dočekan je šutnjom institucija, kao da se radi o nečemu nevažnom, prolaznom ili „tuđem“. Niko nikada nije odgovarao. Time je poslata jasna poruka: u Mostaru se spomenici mogu rušiti bez straha od sankcija – ako ne pripadaju „pravoj“ priči.
Najnoviji slučaj – uklanjanje spomenika posvećenog bivšim fudbalerima Veleža – samo je nastavak istog kontinuiteta. Spomenik je nestao bez najave, bez javne rasprave i bez objašnjenja, u prostoru pod upravom grada. Reakcije su kasnile, odgovornost se prebacivala, a suština je ostala ista: uklonjen je simbol koji ne pripada dominantnom narativu današnjeg Mostara.
Istovremeno, dok se jedni spomenici ruše ili prepuštaju propadanju, drugi niču. Spomenik kralju Tomislavu gradi se na javnoj površini, čak i na trotoaru, bez jasnih dozvola, bez transparentne procedure i bez otpora institucija. Tu nema šutnje, nema hitnosti, nema pozivanja na propise. Naprotiv – postoji volja, brzina i zaštita.
Zato više nije pitanje pojedinačnih spomenika, nego politike sjećanja. U Mostaru se ne uklanjaju samo kameni objekti – uklanjaju se dijelovi historije, identiteta i zajedničkog pamćenja. Grad koji selektivno pamti i selektivno briše ne gradi budućnost, nego produbljuje podjele.
Dok god rušenje spomenika prolazi bez odgovornosti, a nelegalna gradnja bez sankcija, Mostar će ostati grad u kojem prošlost nije zajednička vrijednost, nego političko bojno polje.
