Prošlo je tek nešto više od sedam dana od Općih izbora u Bosni i Hercegovini, a političke kalkulacije već su u punom zamahu. Izborni štabovi su zatvoreni, pobjednici slave, poraženi analiziraju rezultate, a građani, po svemu sudeći, ponovo padaju u drugi plan.
SNSD likuje nakon izbornog rezultata. Milorad Dodik već šalje poruke o budućem formiranju državne vlasti, a sve su prisutnije i kalkulacije o nastavku mandata Borjane Krišto na čelu Vijeća ministara BiH. Formiranje vlasti na državnom nivou moglo bi ponovo postati predmet dugotrajnih političkih pregovora i nadmudrivanja.
U Federaciji BiH situacija je nešto drugačija. Za razliku od ranijih izbornih ciklusa, sada postoje ustavni rokovi i mehanizmi koji bi trebali spriječiti višegodišnje blokade formiranja Vlade FBiH. Međutim, i ti rokovi ostavljaju dovoljno prostora za politička pregovaranja, uslovljavanja i trgovinu pozicijama.
SDA i HDZ BiH nameću se kao ključni akteri razgovora o budućoj federalnoj vlasti. SDP nastoji zadržati poziciju relevantnog partnera i nametnuti se kao treći član moguće koalicije, ali pitanje je koliko bi takav aranžman odgovarao SDA.
Jedna od mogućih kalkulacija jeste da SDA, umjesto SDP-a, pokuša postići dogovor sa Strankom za BiH Semira Efendića, ali i sa Demokratskom frontom Željka Komšića. Takav rasplet otvorio bi prostor za novu političku kombinaciju, ali i dodatna usaglašavanja s HDZ-om BiH, posebno imajući u vidu dugogodišnje političke razlike između HDZ-a i DF-a.
DF bi u tim pregovorima mogao biti značajan i zbog kantonalnog nivoa vlasti, gdje jedan ili dva zastupnička mandata u pojedinim skupštinama mogu predstavljati važnu prevagu prilikom formiranja većine.
Izbori su istovremeno ozbiljno oslabili niz manjih političkih projekata. Snaga naroda, BH Zeleni, politički projekti Fuada Kasumovića, Kemala Ademovića i Šemsudina Mehmedovića sada se suočavaju s pitanjem političkog opstanka i budućeg utjecaja. Stranke i pojedinci koji su donedavno pokušavali predstavljati važan faktor u pregovorima danas imaju znatno manje prostora za nametanje svojih zahtjeva.
Ni Trojka više ne djeluje kao politički blok kakav je bila prije izbora. Izborni rezultat otvorio je pitanje njenog daljnjeg opstanka, a NiP i Naša stranka suočavaju se s potrebom ozbiljne reorganizacije i vraćanja izgubljenog povjerenja birača. SDP, s druge strane, pokušava sačuvati svoju poziciju u budućim razgovorima o vlasti.
Sve ovo pokazuje da su postizborne kombinacije počele gotovo istog trenutka kada su zatvorena biračka mjesta.
Ko će s kim? Ko će dobiti koje ministarstvo? Ko će biti premijer, direktor ili član upravnog i nadzornog odbora? Ko će koga izbaciti iz vlasti, a koga vratiti za pregovarački sto?
A gdje su u svim tim kalkulacijama građani?
Gdje su razgovori o životnom standardu, platama, penzijama, zdravstvu, obrazovanju, odlasku mladih i stvarnim problemima društva?
Prošlo je tek osam dana od izbora održanih 4. oktobra, a već se stiče utisak da su predizborna obećanja zamijenjena pregovorima o raspodjeli vlasti.
Građani su svoj posao završili na biračkim mjestima. Političke stranke sada pregovaraju o svojoj budućnosti. Ostaje pitanje kada će početi razgovarati o budućnosti građana.
