Posmatrajući dosadašnji tok kampanje SDA, teško je ne primijetiti koliko je ona personalizirana oko Bakira Izetbegovića. Na zvaničnoj stranici stranke najveći dio centralnih predizbornih poruka posljednjih dana dolazi upravo kroz njegove nastupe, dok su kandidati i teme vezane za Parlament BiH i Parlament Federacije znatno manje u prvom planu.
Takva strategija ima svoju logiku. Nakon četiri godine provedene izvan vlasti na federalnom i državnom nivou, pobjeda Izetbegovića za SDA bi imala ogromnu simboličku vrijednost. Problem nastaje ako borba za jednu funkciju počne gutati kampanju za nivoe na kojima se zapravo formiraju parlamentarne većine, usvajaju zakoni, budžeti i određuje sastav izvršne vlasti.
Pritom, javno dostupne online ankete trenutno nisu povoljne za Izetbegovića. U prvom presjeku Klixove ankete Denis Bećirović imao je 2.459 glasova, Izetbegović 1.254, Semir Efendić 910, a Fahrudin Radončić 120. Međutim, važno je naglasiti da je riječ o dobrovoljnoj online anketi čitalaca, a ne reprezentativnom istraživanju javnog mnijenja, pa iz nje nije moguće pouzdano prognozirati izborni rezultat.
Upravo zato se postavlja strateško pitanje: da li SDA previše političkog kapitala ulaže u utrku čiji je ishod neizvjestan, a premalo u borbu za parlamentarne mandate i buduće većine?
Posebno je problematična politička teza da će izbor Denisa Bećirovića automatski značiti da SDA neće moći ući u vlast. To je institucionalno pojednostavljivanje.
Član Predsjedništva BiH samostalno ne određuje ko će činiti Vijeće ministara. Predsjedništvo kao kolektivni organ kandiduje predsjedavajućeg Vijeća ministara, a njegovo imenovanje mora potvrditi Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Poslovnik Predsjedništva čak precizira proceduru glasanja sva tri člana.
Zato je mnogo važnije pitanje kakve će poslije izbora biti parlamentarne većine nego ko će sam sjediti u Predsjedništvu.
A upravo je federalna vlast trenutno otvorena meta
Paradoks ove kampanje jeste što opozicione stranke imaju niz tema na kojima mogu politički propitivati učinak aktuelne Vlade FBiH, ali te teme zasad nisu postale dominantna linija kampanje.
Samo dva dana prije pisanja ovog teksta Posebni odjel Vrhovnog suda FBiH potvrdio je optužnicu protiv federalnog ministra Vojina Mijatovića i još nekoliko osoba zbog sumnje na zloupotrebu položaja u vezi s dodjelom gotovo milion KM grant sredstava. To, naravno, nije presuda i Mijatović se smatra nevinim dok se eventualna krivica pravosnažno ne utvrdi.
Istovremeno traje i pravosudni epilog afere poznate kao „Spengavanje“. Mediji koji su imali uvid u posljednje rješenje Posebnog odjela Vrhovnog suda objavili su da su produžene mjere zabrane Vahidinu Munjiću i drugim osumnjičenima te da su u okviru istrage problematizirane i okolnosti njegovog ranijeg imenovanja na čelo FUP-a. I ovdje je riječ o istrazi i osnovanoj sumnji, a ne o utvrđenoj krivici.
Za opoziciju bi u normalnoj kampanji upravo pitanja političke odgovornosti, načina imenovanja, upravljanja javnim novcem i funkcioniranja institucija bila među centralnim temama.
Ali prostor postoji i izvan afera.
Federacija je u julu imala godišnju inflaciju od 3,4 posto. Gorivo je sredinom septembra dodatno poskupjelo; podaci portala koji prati cijene na stotinama pumpi pokazuju dizel u rasponu do približno 3,90 KM po litru, dok se već javno govori o mogućnosti prelaska granice od četiri marke ukoliko se trend rasta nastavi.
Porezna uprava FBiH je 31. augusta ušla u štrajk, nakon čega je Općinski sud u Sarajevu 11. septembra štrajk proglasio nezakonitim. I sama činjenica da je jedna od ključnih institucija za naplatu javnih prihoda ušla u takav sukob s vlastima ozbiljna je politička tema.
Ni kritiku fiskalne politike, međutim, ne treba formulirati tvrdnjom da „fiskalni zakoni nisu doneseni“. To nije potpuno tačno. Izmjene Zakona o doprinosima usvojene su 2025. i snizile su zbirnu stopu doprinosa sa 41,5 na 36 posto, dok je početkom 2026. usvojen i Zakon o fiskalizaciji transakcija. Preciznije je reći da šira fiskalna reforma još nije zaokružena na način na koji je godinama najavljivana.
Opozicija ima materijal, ali nema zajedničku priču
SDA bi upravo na ovim pitanjima mogla pokušati pretvoriti izbore u referendum o radu sadašnje Vlade Federacije.
Umjesto toga, njen komunikacijski fokus snažno ostaje na Bakiru Izetbegoviću i njegovom duelu s Bećirovićem.
Za DF je sličan problem vidljiv u slabijoj prisutnosti u dijelu javnih izbornih debata; primjerice, Federalni radio navodi da je predstavnik liste DF/GS bio pozvan, ali nije učestvovao u jednoj od debata za državni parlament.
Za SBiH ipak ne bi bilo korektno reći da se ekonomijom ne bavi. Stranka je u kampanji već otvorila temu pada industrijske proizvodnje, predstavila programe za različite nivoe vlasti i ekonomska pitanja stavila među svoje kampanjske poruke.
Ali generalni problem opozicionog prostora ostaje: nema jedne snažne i prepoznatljive priče koja bi aktuelnu vlast prisilila da se svakodnevno brani rezultatima svog mandata.
A vlast upravo to pokušava – kampanju pretvoriti u priču o vlastitom uspjehu
SDP je predstavio program 2026–2030. sa obećanjima poput minimalne plate od 1.500 KM i minimalne penzije od 1.000 KM te aktuelni mandat predstavlja kao period ekonomskog i socijalnog napretka.
To je potpuno očekivana strategija stranke na vlasti.
Nermin Nikšić i njegovi ministri žele da se izbori vode oko pitanja šta je Vlada uradila i šta obećava uraditi u naredne četiri godine. Opoziciji bi, s druge strane, logičan politički zadatak bio da taj bilans testira kroz cijene, standard, fiskalnu reformu, stanje institucija, afere i odgovornost ministara.
Kod Naše stranke postoji dodatno zanimljiva situacija. Njeni federalni ministri Nasiha Pozder i Amir Hasičević jesu imali konkretne aktivnosti u svojim resorima, uključujući pitanja tržišta, cijena, zaštite potrošača, trgovine i turizma. Ali ako stranka u kampanji ne odluči snažno stati iza ukupnog bilansa Vlade FBiH, SDP praktično ostaje njen glavni politički branilac, dok partneri pokušavaju sačuvati distancu od nepopularnih dijelova mandata.
SDA-ina najveća opasnost nije samo eventualni poraz Izetbegovića
Najveći rizik za SDA jeste da 4. oktobra otkrije kako je vodila kampanju za jednu funkciju, a da je zanemarila mnogo širu bitku.
Jer čak i eventualna pobjeda za Predsjedništvo sama po sebi ne formira Vladu Federacije niti obezbjeđuje većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Isto tako, eventualni poraz Bakira Izetbegovića ne znači automatski da SDA ostaje izvan vlasti.
O tome će mnogo više odlučivati broj osvojenih zastupničkih mandata, raspored snaga u parlamentima i postizborne koalicije.
Zato bi možda centralno pitanje ove kampanje trebalo biti potpuno drugačije:
Ko će 5. oktobra imati dovoljno ruku da formira vlast – a ne samo ko će 4. oktobra osvojiti jednu fotelju?
