Jedan od argumenata koji se često koristi kada se govori o radu Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona jeste rast kantonalnog budžeta. Međutim, sama činjenica da je budžet danas značajno veći nego prije nekoliko godina ne znači automatski da je Vlada uspješnija, sposobnija ili inovativnija.
Naprotiv, dobar dio povećanja javnih prihoda posljednjih godina posljedica je inflacije, rasta cijena, povećane potrošnje i samim tim većih prihoda od indirektnih poreza.
Kada građani za iste proizvode i usluge danas izdvajaju znatno više novca nego prije tri ili četiri godine, logično je da više novca završava i u javnim budžetima.
Zato rast budžeta nije nešto što Vlada sama po sebi može predstavljati kao svoj politički ili ekonomski uspjeh.
Pravo pitanje jeste: šta je Vlada uradila sa tim dodatnim novcem?
Ako pogledamo strukturu budžeta i način raspodjele sredstava, teško je pronaći veliku promjenu u odnosu na politike prethodnih godina.
I dalje imamo uglavnom iste budžetske stavke, iste transfere, slične subvencije, grantove, izdvajanja za institucije, ustanove, općine i različite nivoe javnog sektora.
Naravno, određene stavke danas su nominalno veće.
Ali ako je gotovo sve poskupjelo, onda povećanje neke budžetske stavke sa, primjerice, milion na 1,2 miliona KM ne mora značiti da je određeni sektor dobio veću stvarnu podršku. Možda je samo zadržana njegova vrijednost u uslovima inflacije.
Tu dolazimo do ključnog problema ove Vlade.
Nedostaje inovativnost.
Nedostaje nekoliko velikih projekata ili reformi po kojima će se ovaj mandat razlikovati od prethodnog.
Nije inovacija povećati postojeći grant.
Nije reforma nastaviti subvenciju koja postoji godinama.
Nije nova politika prepisati prošlogodišnje budžetske stavke i povećati njihove iznose zato što je u budžetu više novca.
To je prije svega nastavak postojeće politike sa većim finansijskim mogućnostima.
A upravo zbog većih finansijskih mogućnosti očekivanja bi morala biti veća.
Ako HNK danas raspolaže desetinama miliona maraka više nego prije nekoliko godina, onda bi građani trebali vidjeti i nešto što prije nekoliko godina nije postojalo.
Novu razvojnu politiku.
Ozbiljnu reformu javne uprave.
Veliki infrastrukturni projekat.
Reformu zdravstvenog sistema.
Promjenu načina upravljanja javnim ustanovama i preduzećima.
Digitalizaciju administracije koja će građanima skratiti procedure.
Novu stambenu politiku za mlade porodice.
Konkretne mjere kojima će se privući investicije i otvoriti kvalitetna radna mjesta.
Nešto po čemu će se za nekoliko godina moći reći: ovo je pokrenula ova Vlada.
Za sada je teško pronaći takav projekat.
To ne znači da Vlada ništa ne radi. Sistem funkcioniše, plate se isplaćuju, transferi se izvršavaju, projekti se finansiraju i institucije obavljaju svoje redovne poslove.
Ali to je minimum koji se od jedne Vlade očekuje.
Politička uspješnost ne bi se trebala mjeriti time koliko je novca prošlo kroz budžet, nego time koliko je društvo napredovalo zahvaljujući načinu na koji je taj novac iskorišten.
Ako je prije tri godine postojao budžet sa određenim stavkama, a danas imamo uglavnom iste stavke samo sa većim iznosima, onda ne možemo govoriti o novoj ekonomskoj ili razvojnoj politici.
Možemo govoriti o kontinuitetu.
A kontinuitet nije nužno loš.
Ali ga ne treba predstavljati kao reformu.
Najveći problem Vlade HNK zato možda nije to što radi nešto posebno pogrešno, nego što u periodu rekordnih finansijskih mogućnosti nije pokazala dovoljno političke hrabrosti i kreativnosti da uradi nešto posebno drugačije.
Inflacija može povećati budžet.
Rast potrošnje može povećati prihode.
Zakonska raspodjela poreza može povećati priliv novca u kantonalnu kasu.
Ali samo Vlada može odlučiti hoće li taj dodatni novac potrošiti po starom obrascu ili ga iskoristiti da nešto suštinski promijeni.
U HNK za sada mnogo više vidimo ovo prvo.
Zato bi Vladu trebalo ocjenjivati ne prema pitanju „Koliki vam je budžet?“, nego prema mnogo jednostavnijem pitanju:
„Šta danas u HNK postoji, funkcioniše bolje ili je sistemski promijenjeno, a da prije tri godine nije?“
Ako je na to pitanje teško dati nekoliko jasnih odgovora, onda ni rekordni budžet nije dovoljan argument za uspješnu Vladu.
