Odluka Ustavnog suda Federacije BiH kojom su privremeno stavljene van primjene odluke sa vanredne sjednice Skupštine Unsko-sanskog kantona održane 10. augusta vratila je Mustafu Ružnića na poziciju premijera USK. Međutim, sudska odluka riješila je pitanje procedure i zakonitosti smjene, ali nije riješila ono ključno političko pitanje – ima li Ružnić danas većinu u Skupštini USK?
Na sjednici na kojoj je Ružnić smijenjen formirana je nova parlamentarna većina koja je uspjela osigurati dovoljan broj glasova za izbor nove Vlade. Time je, bez obzira na kasnije pravne nedoumice oko same procedure, politički pokazano da dotadašnja Vlada više nema podršku većine zastupnika.
Ustavni sud sada je proceduralno stanje vratio unazad. Ali Ustavni sud ne može Ružniću dodijeliti ruke u Skupštini.
Upravo tu počinje najveći problem njegovog povratka. Ružnić je ponovo premijer u formalno-pravnom smislu, ali ukoliko se odnos snaga među zastupnicima nije promijenio, pred sobom ima skupštinsku većinu koja je već jednom pokazala da više ne želi njegovu Vladu.
Takva situacija ne otvara samo pitanje političke funkcionalnosti Vlade nego i pitanje političkog morala. Koliko je opravdano ostati na čelu Vlade ako unaprijed znate da iza vas ne stoji većina izabranih zastupnika?
Pravno gledano, Ružnić ima pravo koristiti odluku Ustavnog suda i obavljati funkciju sve dok je ona pravno njegova. Međutim, politička legitimnost ne proizlazi samo iz sudskih odluka i formalnog mandata. U parlamentarnom sistemu ona prije svega proizlazi iz podrške većine u Skupštini.
Zbog toga je sasvim legitimno postaviti pitanje da li je politički i moralno ispravno insistirati na ostanku u Vladi ukoliko znate da nemate dovoljan broj zastupnika koji će podržati vaš program, zakone, budžet i ključne odluke.
Ako premijer može opstati samo zahvaljujući proceduralnoj grešci protivnika, dok istovremeno nema većinu potrebnu za normalno funkcionisanje vlasti, onda se njegova pravna pobjeda teško može automatski nazvati i političkom pobjedom.
Još ozbiljnije pitanje je kakvu korist od takve situacije imaju građani Unsko-sanskog kantona. Vlada bez stabilne većine lako može postati Vlada blokade, u kojoj se energija troši na prebrojavanje zastupnika, smjene i nova pravna nadmudrivanja, umjesto na probleme zbog kojih vlast i postoji.
Naravno, ukoliko Ružnić u međuvremenu uspije okupiti novu parlamentarnu većinu, situacija se potpuno mijenja. Tada bi uz pravni mandat imao i jasnu političku legitimnost.
Ali ako te većine nema, onda ostaje jednostavno pitanje koje je teško zaobići:
Da li je dovoljno imati pravo sjediti u premijerskoj fotelji ili je za vođenje Vlade ipak potrebno imati i povjerenje većine onih koje su građani izabrali?
Sud Ružniću može vratiti mandat, politički legitimitet i većinu ipak mu može dati samo Skupština.
