Barbarezova Bosna i Hercegovina ostvarila je historijski uspjeh plasmanom na Svjetsko prvenstvo i prolaskom grupe u kojoj su bili Kanada, Švicarska i Katar. Prošireni format takmičenja omogućio je i trećeplasiranim selekcijama prolazak u šesnaestinu finala, a naši momci su tu priliku iskoristili i izborili duel sa Sjedinjenim Američkim Državama za plasman među 16 najboljih reprezentacija svijeta.
Međutim, koliko god rezultat bio veliki i vrijedan poštovanja, ne smijemo zatvarati oči pred igrom koja nas je dovela do te faze. Historijski rezultat ne smije biti razlog da prestanemo analizirati ono što nije bilo dobro. Naprotiv, upravo sada, kada se reprezentacija konačno nalazi na velikoj sceni, moramo biti još ozbiljniji, realniji i zahtjevniji.
Činjenica je da smo Rumuniju u Zenici načeli tek nakon što smo imali igrača više. U Austriji smo skoro 80 minuta bili u podređenom položaju. Protiv Walesa i Italije imali smo sreće u penal-serijama. Kanada, Švicarska i SAD su nas, realno gledajući, nadigrali i u velikim dijelovima utakmica nam sakrili loptu. Protiv Katara smo bili bolji, ali i Katar je imao svoje realne šanse zbog kojih je utakmica mogla otići u potpuno drugom smjeru.
Sve to pokazuje da ova reprezentacija može i mora igrati bolje.
Naravno, svima je jasno da je vezni red trenutno najslabiji dio naše ekipe. Nedostaje nam sigurnost u posjedu, mirnoća pod pritiskom i sposobnost da kontrolišemo ritam utakmice. Prečesto smo prinuđeni da se branimo duboko, da preskačemo igru i da se oslanjamo na individualne poteze ili prekide. Dio grešaka dolazio je i od golmana Vasilja, koje smo do sinoćnjeg meča uglavnom uspijevali nadoknaditi, ali na ovom nivou takvi detalji često odlučuju utakmice.
Odbrambeni dio ekipe pokazao se kao najstabilniji segment reprezentacije. Uz to, Alajbegović je potvrdio da se radi o igraču kojeg protivnici sada već ozbiljno shvataju. To znači da će u narednim utakmicama imati sve manje prostora i sve više pažnje na sebi, što se moglo vidjeti i sinoć protiv Amerike. Mahmić je također pokazao da može biti standardan reprezentativac i da se na njega u budućnosti mora ozbiljno računati.
Upravo zbog takvih mladih igrača BiH ima razlog za optimizam. Ova ekipa ima potencijal da igra mnogo bolje, ali joj je potrebna veća uigranost, jasniji sistem i hrabriji pristup u trenucima kada se utakmica lomi. Na ovom prvenstvu realno nismo igrali najljepši fudbal, ali smo ostvarili najbolji rezultat. To je velika stvar, ali ne smije biti izgovor da se ne govori o problemima.
Oko reprezentacije se stvorio narativ da igru ne treba kritikovati dok god postoje rezultati. Međutim, naše je mišljenje da se istini ipak mora pogledati u oči. Nekada je zdravije i izgubiti, ali odigrati kvalitetno, hrabro i organizovano, jer će iz takve igre rezultati doći sami od sebe. Rezultat jeste važan, ali dugoročno samo dobra igra može donijeti kontinuitet.
Reprezentacija SAD-a ne spada u sami vrh svjetskog fudbala, ali je sinoć našu igru minimizirala do te mjere da smo veći dio utakmice izgledali potpuno bezopasno. Već krajem prvog poluvremena sticao se utisak da se polako mirimo s tim da idemo kući. Posebno zabrinjava trenutak nakon crvenog kartona za Amerikance, kada smo narednih desetak minuta nastavili igrati s tri stopera, umjesto da odmah preuzmemo rizik, pritisnemo protivnika i pokušamo iskoristiti brojčanu prednost.
To su detalji koji na Svjetskom prvenstvu prave razliku.
Zato ovaj rezultat treba slaviti, ali ga istovremeno treba i pravilno razumjeti. Bosna i Hercegovina je napravila historijski iskorak, ali ako želimo da ovaj uspjeh ne ostane samo lijepa epizoda, moramo priznati da igra mora biti bolja. Barbarezova ekipa ima karakter, ima mladost i ima potencijal, ali sada joj treba nadogradnja.
Historija je ispisana. Sada je vrijeme da se iz nje nešto nauči.
