Teška sezona i opasnost od pada
FK Velež se suočava s jednom od najtežih sezona u klupskoj historiji. Rezultatska kriza prijeti ispadanjem iz Premijer lige nakon što je odigrano šest kola i osvojena mizerna četiri boda. Glavni konkurenti za donji dio tabele Posušje, Radnik i Sloga odnijeli su puni plijen. Posljednja tri kola Velež igra sa dvije ekipe koje su posljednih 10 godina smjenjuju na prvoj poziciji, gdje sa ovakvim sastavom teško može doći do boda. Sljedeća naredna utakmica u Prijedoru također neće biti lahka tako da FK Velež može prvi dio sezone završiti sa osvojena 4 boda, malo za klub koji je simbol Mostara, Hercegovine i multietničke Bosne i Hercegovine.
Krivci s lica mjesta – loše vodstvo
Iako je u sportu najlakše krivicu svaliti na teren, igrače ili trenere, u slučaju Veleža suština problema je u vrhu kluba. Uprava, na čelu s predsjednikom, glavni je krivac za haotično stanje.
Pod njihovim vodstvom u protekloj sezoni promijenjena su četiri trenera, dok je kroz svlačionicu prošlo pet puta više igrača nego što je realno potrebno. Takva politika pokazuje potpunu odsutnost vizije i kontinuiteta – trenerima nije pruženo dovoljno vremena da postave sistem, a igrači su dovođeni bez jasne strategije i dugoročnog plana.
Rezultat takvih odluka je potpuna destabilizacija tima. Umjesto stabilne ekipe koja raste iz sezone u sezonu, Velež se pretvorio u eksperimentalni poligon gdje niko nema sigurnost ni povjerenje. To je direktno uticalo na igru, rezultate i atmosferu u svlačionici.
Navijači s pravom pitaju: kako klub može opstati ako mu je svaka sezona ispočetka, bez temelja i bez sistema? Uprava nije osigurala ni sportski kontinuitet, ni finansijsku stabilnost, ni transparentno vođenje kluba – što su osnovni preduvjeti za uspjeh.
Igrački kadar bez kontinuiteta
Najbolji pokazatelj loše politike kluba jeste nestabilan igrački kadar. Svaka nova sezona donosi cijeli novi tim, bez da se zadrži jezgro koje može nositi igru i stvarati kontinuitet. Umjesto da se grade stubovi ekipe – nekoliko iskusnih igrača oko kojih bi se okupljala mladost i talenti iz omladinskog pogona – klub se oslanjao na stalne transfere i dovođenje igrača koji često nisu imali ni kvalitet ni motiv da brane boje Veleža.
Ovakva praksa dovela je do toga da se gubi identitet i prepoznatljiv stil igre. Umjesto borbenog i taktički zrelog Veleža, na terenu gledamo ekipu koja se ne poznaje, koja nema hemiju ni povezanost, a to direktno rezultira lošim rezultatima i gubitkom podrške s tribina
Klub kao simbol, a ne privatna igračka
FK Velež nije samo nogometni klub. On je simbol Mostara, ideje zajedništva i multietničkog duha. Zato je neodgovorno ponašanje uprave i predsjednika posebno teško za navijače. Klub je u vlasništvu svih građana i navijača, a ne pojedinaca koji donose odluke bez odgovornosti i plana.
