Objava kandidature Semira Efendića izazvala je očekivanu, ali i zabrinjavajuću reakciju unutar političkog establišmenta koji godinama funkcioniše po principu zatvorenog kruga moći. Umjesto demokratske rasprave i sučeljavanja ideja, iz redova Stranka demokratske akcije ponovo svjedočimo pokušajima diskreditacije svakog ko se usudi izaći izvan unaprijed zadanog scenarija.
Poruka koja se šalje javnosti je jasna: kandidat može biti samo jedan, i to onaj koji je već godinama simbol politike kontinuiteta bez rezultata. U političkom narativu SDA, svako ko se kandidira mimo tog okvira proglašava se izdajnikom, razbijačem „jedinstva“, pa čak i neprijateljem bošnjačkog naroda. Takva logika je opasna i duboko antidemokratska.
Bošnjački narod je već rekao svoje
Važno je podsjetiti: bošnjački narod je na prethodnim izborima već poslao jasnu poruku. Građani su pokazali da ne žele da Bakir Izetbegović bude na čelu države. Taj rezultat nije bio slučajan niti proizvod „zavjere“, kako se često pokušava predstaviti, već izraz zasićenja politikom koja se vrti oko istih imena, istih porodičnih krugova i istih praznih obećanja.
Uprkos tome, SDA danas djeluje kao da želi ponoviti isti scenario — po svaku cijenu, čak i po cijenu daljnjeg cijepanja političkog tijela koje navodno brani. U tom kontekstu se u javnosti sve češće spominje i ime Sebija Izetbegović, što dodatno učvršćuje dojam da se politika shvata kao porodično nasljeđe, a ne javna odgovornost.
Kandidatura nije izdaja – gušenje izbora jeste
Postaviti pitanje odgovornosti, ponuditi alternativu i tražiti povjerenje birača nije izdaja bošnjačkog naroda. Naprotiv — izdaja je uskraćivanje prava na izbor. Izdaja je ubjeđivati narod da nema boljih, sposobnijih ili drugačijih opcija. Izdaja je godinama gubiti izbore, a zatim optuživati sve druge osim vlastite politike.
Kandidatura Semira Efendića, sviđala se nekome ili ne, predstavlja čin političke hrabrosti i demokratske zrelosti. Ako je politika SDA ispravna i ako imaju stvarnu podršku naroda, onda se izbora ne bi trebali bojati.
Vrijeme je za stvarni izbor
Bošnjačkom narodu ne treba tutor koji će mu objašnjavati ko je „dozvoljen kandidat“, a ko nije. Treba mu pravo da bira, da uporedi programe, ljude i rezultate. Svaki pokušaj da se to pravo delegitimiše etiketama i pritiscima govori više o strahu onih koji gube monopol nego o bilo čijoj „izdaji“.
Ako je jedinstvo moguće samo bez izbora — onda to nije jedinstvo, nego prisila. A prisila nikada nije donijela ni snagu, ni pobjedu.
